Voće se sadi u jesen i u proljeće.
Jesenja sadnja je mnogo bolja od proljećne. Sadnjom u jesen se izbjegavaju mnogi radovi koji se moraju izvesti da bi se sadnice sačuvale do proljeća.
Proljećnom sadnjom se sadnice mnogo iscrpljuju, jer korijen u trapu koristi dosta rezervne hrane iz debla za obnavljanje žilica korijena, koji je neminovno pokidan prilikom vađenja. Takođe, sadnice dolaze u kontakt sa proljećnim suncem i može doći do isušivanja korijena. Poslije proljećne sadnje, korijen sadnice mora prvo da stvori tanke žilice – sisaljke i da se učvrsti za zemlju, pa je momenat kretanja dosta kasniji nego kod jesenje sadnje.
Najosjetiljivje od svih sadnica su sadnice jagodastog voća.
Prednosti jesenje sadnje su sledeće :
-skraćuje se manipulacija izvađenim sadnicama, od vađenja do sađenja,
-izbjegava trapljenje i čuvanje do proljeća,
-nema štete u trapu od štetnih glodara,
-izbjegava se sušenje korijena,
-voćne sadnice se tokom zimskih mjeseci „uhvate“ za zemljište i biljka bolje i brže napreduje u proljeće
-smanjuju se sveobuhvatni troškovi manipulacije.
Vjerovatnoća da se prime sadnice jesenjom sadnjom je veoma visoka i uglavnom nije potrebno zalivati posađene biljke, sem kada je je ekstremno suva godina.
Iz svega gore nvedenog se vidi da je jesenja sadnja daleko bolja i isplativija. Savjetujemo proizvođače voća, da uvijek kad je to moguće i kad vremenski uslovi dozvoljavaju, svoje nove zasade podižu u jesen.
Sadnja voća u jesen se može izvoditi sve dok se temperatura vazduha ne spusti ispod nule i zemljište zamrzne.
Za sadnju nije pogodna ni previše vlažna zemlja.
